субота, 16. јануар 2010.

Slučaj beogradske šestorke - hronologija događaja

U noći između 24. i 25. avgusta 2009. godine, nešto posle tri sata nakon ponoći, bačena su dva molotovljeva koktela na ambasadu Grčke u Beogradu. Tom prilikom prozor je naprsao, plamen je je izazvao manja oštećenja na fasadi, ali vatra nije prodrla u unutrašnjost zgrade, a manji požar je ubrzo ugašen. U ovom 'napadu' nije bilo povređenih, jer u to vreme u ambasadi nije bilo nikoga, a sve službe Ambasade su toga jutra počele normalno sa radom.
Zvaničnici ambasade Grčke su izjavili da je šteta neznatna - Ambasada radi bez problema. Izdajemo vize i primamo građane kao i uobičajeno. MSP Srbije odmah je kontaktiralo sa zvaničnicima ambasade da proveri da li je sve u redu i oštro je osudilo napad.
Tokom popodneva 25. avgusta, do tada nepoznata anarhistička grupa “Crni Ilija” preuzela je odgovornost za napad i na adrese medija poslala sledeće saopštenje:

"Naš drug Todoris Iliopulos, koji je uhapšen tokom narodnog ustanka u Grčkoj u decembru prošle godine, već 46 dana štrajkuje glađu zahtevajući da bude oslobođen. Pokušavajući da od njega naprave primer za sve one koji se usude da se bore za slobodu, grčka država vodi protiv Todorisa montirani proces.

Beogradski anarhisti su odlučili da se pridruže drugaricama i drugovima u Grčkoj, i u čitavom svetu, koji sprovode akcije solidarnosti sa Todorisom, zahtevajući njegovo oslobađanje. Zbog toga su pripadnici naše grupe tokom prethodne noći napali grčku ambasadu u Beogradu molotovljevim koktelima. Nastavićemo sa aktivnostima sve do oslobađanja druga Iliopulosa!

Sloboda za Todorisa!

Anarhistička grupa Crni Ilija"

Todoris Iliopulos, uhapšen je 22. decembra 2008. godine tokom nemira u Atini, koji su izbili nakon što je u kvartu Egzarhija 15. decembra policajac ubio 15-godišnjeg Aleksandra Grigoropulosa. U zatvoru Koridalou se nalazio od hapšenja pa do 28. avgusta, kada je pušten na uslovnu slobodu. Optužen je za dva krivična dela (bacanje molotovljevih koktela na policiju) i nekoliko prekršaja. Sve vreme svog boravka u zatvoru Iliopulos je tvrdio da su optužbe protiv njega bile zasnovane na izjavama policajaca. Štrajk glađu je počeo 10. jula ove godine, da bi kada su njegovo zdravlje i život bili ugroženi, nakon više od 40 dana štrajka glađu, na više anarhističkih portala bio objavljen poziv na „akciju za oslobađanje Iliopolusa“ i aktivnosti kao što su propagandne, info-akcije, sastanke, diskusije - koje za cilj imaju hitno puštanje na slobodu Todorisa, koje će anarhisti iz raznih zemalja započeti 24. avgusta u 20 sati.

Medijska hajka – Priprema za farsu zvanu “Terorizam”

Predsednik Srbije Boris Tadić osudio je incident i u razgovaoru sa grčkim ambasadorom u Srbiji, Dimostenisem Stoidisem, zapretio da će država preduzeti sve korake da se pronađu i adekvatno kazne počinioci, čime je najavljen politički proces koji će se voditi protiv šest beogradskih anarhista.
Vodeći mediji u Srbiji su, po nalogu vlasti, svoje izveštavanje usmerili u pravcu stvaranja pogodnih uslova za neutralisanje i eliminaciju kako levičarskih snaga, tako i kritičke misli uopšte.
Spekulisalo se o međunarodnom koordiniranju terorističkih akcija putem anarhističkih internet portala, zatim se i pripremni sastanak za organizovanje Balkanskog Anarhističkog Sajma Knjiga, koji se dogodio početkom jula ove godine, spominjao u kontekstu priprema napada na Ambasadu, da bi konačno 'izvor blizak istrazi' u medijima najavio kako se slučaj sa ambasadom može okarakterisati kao teroristički napad, ali da u tom trenutku niko to ne može sa sigurnošću da tvrdi. 'Dobro obavešteni bezbednosni analitičari' su takođe insinuirali da su srpski anarhisti pribegli ovom poduhvatu kako bi se dopali (ozloglašenim i u medijima ocrnjivanim) grčkim anarhistima i dobili njihovu logističku i ekonomsku podršku.
Zoran Dragišić, docent Fakulteta za bezbednost i jedan od osnivača nove Socijaldemokratske Partije Srbije, smatrao je kako je to bio organizovani napad i da iza njega stoje određene ideološke i političke namere: “Naše službe bezbednosti morale bi ozbiljno da se pozabave ovom grupom. Poseban problem je to što je napadnuta ambasada osvedočeno prijateljske zemlje. Sve te levičarske i desničarske grupe koje pribegavaju nasilju moraju se neutralisati. Službe bezbednosti moraju da nadziru sve sumnjive grupe i da se zatim uhapse oni koji su počinili nasilje. Ukoliko država ne može da ih zaustavi, to bi bio znak da su te grupe jače od države. Mi bismo onda morali njima da plaćamo porez, a ne državi. Ne može da se postavlja pitanje da li država to može da uradi, ona to mora! Anarhističke grupe su, kao i profašističke, ozbiljna pretnja javnom redu. Sa bezbednosnog aspekta, njihove ideološke razlike su nebitne dok god oni krše zakon. Neophodno je sprovesti hitno hapšenje, sudsko procesuiranje i izreći oštre kazne, a aktivnosti ovih ogranizacija, moraju biti pod stalnim nadzorom, što je posao BIA.” Dragišić je takođe istakao da ovakve aktivnosti mogu da se razviju u terorizam i da nisu za potcenjivanje.
Božidar Spasić (bivši šef UDBA-e) smatra da je cilj ove akcije bio skretanje pažnje grčkih anarhista na sebe: “Ovakav napad nije bilo moguće izvesti bez dobre pripreme i osmatranja ambasade, gde je praćeno obezbeđenje i sama zgrada najmanje desetak dana, gde je neko sedeo u okolnim kafićima i pomno sve beležio. Zabrinjavajuće je da je izostala reakcija obezbeđenja ambasade prilikom napada na zgradu, ali i saradnja grčke i srpske policije u dostavljanju obaveštenja o anarhistima u svojim zemljama.” On dodaje i da su “anarhisti u Grčkoj toliko ojačali da osim političkog krila imaju i ekonomsko koje se bavi otmicama grčkih tajkuna, biznismena i napadima na banke, i tako pribavljaju ogroman novac koji koriste za finansiranje napada. Zbog toga ih svrstavaju u rang sa najopasnijim terorističkim organizacijama, poput ETA, IRA.”

Do slučaja Crnog Ilije, anarhisti u Srbiji nisu javnosti bili poznati po nasilnim I radikalnim akcijama. Aktivnosti sprpskih anarhista, poznate široj javnosti su deljenje letaka ispred fakulteta i fabrika, grafitiranje, izdavačke delatnosti i organizovanje kulturnih manifestacija i diskusija, kao i učešće na radničkim i studentskim protestima.

Hapšenje, istraga i međunarodni terorizam

Članovi anarhosindikalističke inicijative Sanja Dojkić, Ratibor Trivunac, Tadej Kurepa i Ivan Vulović, su 3. septembra pivedeni su u policijsku stanicu pod sumjom da su počinili krivično delo izazivanja opšte opasnosti gde im je određen pritvor od 48 časova. Policija je na brutalan način sprovodila hapšenja, upadajući u stanove bez naloga i maltretirajući članove porodica pomenutih drugova. Sledećeg dana, 4. septembra uhapšen je i Nikola Mitrović koji nije član anarhosindikalističke inicijative, a policija je raspisala i poternicu za Ivanom Savićem, koji takođe nije član ASI, a u tom se trenutku nalazio na letovanju. Istražni sudija je u zahtevu za pokretanje istrage gorepomenuto delo okvalifikovao kao međunarodni terorizam (zaprećena kazna je 3-15 godina zatvora) i svim uhapšenima odredio pritvor u trajanju od mesec dana. Pritvoreni drugovi su imali pravo da stupe u kontakt sa advokatima, a pravo na posetu članova najuže porodice imali su jednom u petnaest dana. Sve ostale posete, komunikacija sa javnošću, kao i međusobna komunikacija uhapšenim drugovima bile su zabranjene.

Odluka tužilaštva da istragu povodom ovog slučaja započne pretpostavkom da se radi o međunarodnom terorizmu, svrstala je, do tada nepoznatu anarhističku, grupu “Crni Ilija” u red svetski poznatih terorističkih organizacija poput Al-Kaide, IRA-e ili ETA-e. Odmah po objavljivanju kvalifikacije, u medijima su objavljene policijske fotografije uhapšenih uz naslove koji ih unapred proglašavaju krivima.
Portparol specijalnog tužilaštva Tomo Zorić je izjavio da će “istraga pokazati da li se radi o terorizmu ili delu izazvivanje opšte opasnosti. Ono što nije sporno jeste da će sigurno biti optuženi za krivično delo.”
Nakon objavljivanja kvalifikacije oglasio se ponovo i Zoran Dragišić koji je rekao da “treba imati u vidu da anarhisti imaju neku svoju vrstu internacionale. Međutim, u kojoj meri postoji veza između ovih naših koji su bacili molotovljeve koktele na grčku ambasadu i grčkih anarhista, oni su se oglasili u svom saopštenju da su to učinili zbog situacije u Grčkoj, pa se ta veza zasniva na tome. Međutim, faktičko je pitanje da li ta veza zaista postoji i da li je taj napad na ambasadu inspirisan od strane tog međunarodnog anarhističkog pokreta.”
Vladimir Todorić iz Pravne revije je istakao da se “bacanjem koktela iz političkih razloga na ambasadu Grčke koja je zvanično ekstertorijalna, ispunjavaju neki od uslova za kvalfikaciju međunarodni terorizam”, dok je s druge strane advokat Dragoljub Todorović, branilac jednog od osumnjičenih, rekao da su u ovom slučaju izostale posledice, te da je ambasada ostala čitava, i da je delo učinjeno noću s očiglednom namerom da žrtava ne bude. Advokat dr Radonja Dubljević, takođe zastupnik jednog od šestoro osumnjičenih, rekao je da u vezi sa ovim slučajem u oči upadaju neke nelogičnosti. "Prva je ta što je u pretkrivičnom postupku, koji vodi policija, krivično delo tretirano kao izazivanje opšte opasnosti za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do pet godina, da bi u postupku pred sudom došlo do velikog obrta, krivično delo je tretirano kao međunarodni terorizam za koje je propisana kazna zatvora od tri do 15 godina. Mora se postaviti pitanje šta se to desilo u jednom kratkom vremenskom intervalu, od policije do suda." Dubijević je dodao i da je tužilac propustio da uzme u obzir da pojam terorizam ima svoju utemeljenu naučnu definiciju i da je kao politička i pravna ustanova definisan, te da se kao takav ne može izvršiti napravom kao što je molotovljev koktel, odnosno u konkretnom slučaju, napravom koja je bačena na ambasadu Grčke.

Zanimljivo je da je slučaj dva molotovljeva koktela bašenih na grčku ambasadu ocenjen kao mnogo teže krivično delo od paljenja američke ambasade, februara 2008. godine u Beogradu, kojom prilikom je i jedna osoba izgubila život u požaru unutar Ambasade. Za spaljivanje američke ambasade optužena je jedna osoba za krivično delo izazivanja opšte opasnosti, za koje je krivičnim zakonikom predviđena kazna od jedne do šest godina zatvora, dok je u slučaju međunarodnog terorizma zaprećena kaszna od tri do petnaest godina. To krivično delo spada u jedno od najtežih i nalazi se u grupi sa genocidom i ratnim zločinima.

Definicija terorizma je smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili pretnje nezakonitim nasiljem u cilju usađivanja straha s namerom prisiljavanja i zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su uopšteno politički verski ili ideološki. Ključni elementi terorizma su: pretnja; nasilje, sila; strah; politički efekat i cilj; psihološki efekat; nasumični odabir meta i žrtava; namerno isplanirana i sistematski organizovana akcija; način borbe i protiv pravni akt – iz čega se može zaključiti da terorizam predstavlja protiv pravni akt nasilja usmerenog protiv određene države s namerom da se izazive strah ili kolektivna šteta, kako bi se ostvario određeni politički cilj. Četiri glavna elementa terorizma su:
1.Ciljevi aktivnosti su po pravilu uvek političke prirode, bez obzira da li se radi o smeni režima, smeni lica na vlasti, secesiji određene teritorije ili delova;
2.Upotreba nasilja ili pretnje upotrebom nasilja
3.Žrtve su po pravilu nedužni građani
4.Nepostojanje direktne veze između terorista i žrtve, tj. napad nije usmeren prema žrtvi ili žrtvama pojedinačno, već se terorističkim činom želi uputiti poruka jednoj široš zajednici.

Reakcije javnosti i uvođenje represije

U nedelju, 6. septembra organizovan je protest solidarnosti sa uhapšenim drugovima na platou ispred Filozofskog Fakulteta u Beogradu. Na protestu je prisustvovalo oko 40 anarhista i prijatelja uhapšenih, noseći transparent: NEĆE PROĆI! Protestujući protiv vrlo oštre kvalifikacije izrečene od strane tužilaštva, ali i zloupotrebe zakona od strane države kako bi se opravdala upotreba represivnih mera. U proglasu pročitanom na protestu je istaknuto da “u momentu kada se prava i slobode u Srbiji ozbiljno sužavaju donošenjem izmena Krivičnog zakonika i Zakona o javnom informisanju, pokretanje postupka za delo međunarodnog terorizma protiv šestoro uhapšenih, ukazuje na nameru određenih državnih struktura da povećavanjem stepena represije i zloupotrebom zakonskih odredbi postepeno obeshrabre svaku političku kritiku svog delovanja. Zbog toga izražavamo solidarnost sa uhapšenima, zahtevamo da se protiv njih ne podiže besmislena optužnica i tražimo njihovo puštanje na slobodu.”
Javljajući se iz baze Specijalnih Antiterorističkih Jedinica u Batajnici, ministar policije Ivica Dačić je ovaj protest ocenio kao bezrazložan i naveo da policija raspolaže dokazima, ali da je policija spremna da prizna da je pogrešila ukoliko se dokaže suprotno.
Već 11. septembra, grupa profesora Beogradskog univerziteta i javnih ličnosti zabrinuta zbog najave da će protiv šest osumnjičenih za napad molotovljevim koktelima na Ambasadu Grčke u Srbiji biti podignuta optužnica koja ih tereti za delo međunarodnog terorizma, uputila je otvoreno pismo javnosti. Ova grupa je takođe navela primer paljenja ambasade SAD tokom protesta posle proglašenja nezavisnosti Kosova, 21. februara 2008, gde je delo sa znatno većim posledicama znatno blaže okarakterisano nego slučaj ambasade Grčke gde su posledice bile neznatne.
Ta grupa navodi da je zapaljena Ambasada SAD u Srbiji i da je znatno oštećena požarom, dok je jedan od napadača izgubio život. "Jedini učesnik ovog napada koji se našao na optuženičkoj klupi tereti se za izvršenje teškog dela protiv opšte sigurnosti. Nasuprot tome, državni organi razbijanje jednog prozora na praznoj zgradi Ambasade Grčke uz pomoć dve zapaljene flaše koje nisu dovele do požara karakterišu kao čin međunarodnog terorizma, što je delo koje u Krivičnom zakoniku Srbije stoji odmah uz vršenje genocida, ratnih zločina i vođenje agresivnog rata."
Potpisnici su istakli dase plaše da je paradoksalno različito pozicioniranje organa gonjenja prema ta dva slučaja politički uslovljeno nastojanjem delova aktuelne vlasti da poboljšaju rejting kod nacionalistički orijentisanog dela biračkog tela. "To ima i podsticajno dejstvo na jačanje šovinističkih i desno ekstremističkih tendencija u našem društvu, poput onih koje su, mahom bez većih pravnih posledica, početkom 2008. učestvovale u pomenutom paljenju ambasada u Beogradu"

Na međunarodnom nivou reakcije na hapšenje i optuživanje beogradskih anarhista za međunarodni terorzam su bile intenzivnije i učestalije. Spisak međunarodnih akcija solidarnosti hronološkim redom:
07.09 Poljska, Varšava – Protest ispred ambasade Srbije
07.09 Slovačka, Bratislava – Protest ispred ambasade Srbije
08.09Portugal, Lisabon – Protest ispred ambasade Srbije
09.09Hrvatska, Zadar – Skupljanje donacija na ulici
09.09 Austrija, Beč – Protest ispred ambasade Srbije
10.09 Slovenija, Ljubljana – Grafitiranje ambasade Srbije
11.09 Australija, Melburn – Protestno pismo srpskom konzulatu
11.09 Austrija, Beč – drugi protest solidarnosti
11.09 Velika Britanija, London – Protest ispred ambasade srbije
14.09 Hrvatska, Zagreb – Protest solidarnosti, protestno pismo ambasadi
15.09 Rusija, Moskva - Protest ispred ambasade Srbije
15.09 Ukrajina, Kijev – Protest ispred ambasade Srbije
16.09 Grčka, Atina/Solun – Protest ispred ambasade/konzulata Srbije
18.09 Holandija, Haag - Protest ispred ambasade Srbije
18.09 Bugarska, Sofija - Protest ispred ambasade Srbije
18.09 Nemačka, Berlin - Protest ispred ambasade Srbije
19.09 Grčka, Komotini – Protest solidarnosti na centralnom trgu
25.09 Makedonija, Skoplje - Protest ispred ambasade Srbije
25.09 Nemačka, Frankfurt – Protest ispred konzulata
28.09 Velika Britanija, London – drugi protest
29.09 Mađarska, Budimpešta - Protest ispred ambasade Srbije
01.10 Švajcarska, Bern
02.10 i 03.10 Španija, Madrid - Protest ispred ambasade Srbije i protest na gradskom trgu
04.10 Rusija, Sankt Petersburg – Protest u centru grada
08.10 Italija, Trst – grafitiranje srpskog konzulata
17.10 Francuska, Pariz – protest na trgu Bobur, okupacija Srpskog Kulturnog Centra
19.10 Nemačka, Frankfurt – protest na sajmu knjiga
22.10 Turska, Ankara - Protest ispred ambasade Srbije

Želja vlasti da se ASI kao organizacija kriminalizuje i na kraju zabrani, postala je očigledna kada se, 15. septembra, u valu stvaranja atmosfere straha, u pojedinim medijima pojavila, očigledno neistinita vest, kako će Anarhosindikalistička Inicijativa iskoristiti “Povorku Ponosa” kako bi napala policiju na beogradskim ulicama i osvetila uhapšene drugove.
Događaje koji su usledili, srpske vlasti će iskoristiti za otvoreno uvođenje državne represije.
Budući da je “Povorka Ponosa” bila zakazana za 20. septembar, tenzije na srpskoj javnoj sceni su rasle još od proleća, ali su dostigle kulminaciju 18. septembra uveče, kada je brutalno pretučen francuski državljanin Bris Taton. On je zadržan na bolničkom lečenju, u kritičnom stanju, i iste noći je, usled, ozbiljnosti povreda, bio podvrgnut seriji hiruških zahvata. Republičko javno tužilaštvo, “šokirano” nasiljem, najoštije je osudilo napad na francuske turiste i najavilo da će tražiti najstrožije zatvorske kazne za izgrednike. “Povorka ponosa” je narednog dana, 19. septembra, ipak zabranjena uz obrazloženje da policija i službe bezbednosti nisu u stanju da garantuju bezbednost učesnicima parade, a zvaničnici su ocenili da je država kapitulirala pred nasiljem i profašističkim grupama. Istog dana policija je zabranila održavanje svih skupova u centru Beograda, pod izgovorom da bi se mogli desiti nasilnički akti.
Farsa u režiji države, nazvana borbom protiv nasilja, nastavljena je hapšenjem članova nacionalističke organizacije 1389 i članova klero-fašističke organizacije Obraz, zbog pojavljivanja na nedozvoljenom skupu. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da “će se država odlučno obračunati sa svima koji prete nasiljem i da javni skupovi neće moći da se održavaju u centru Beograda, gde preti ugrožavanje života i imovine. Policija će, koliko je god je u njenoj moći, preduprediti sve vrste napada, i biće represivna prema ekstremističkim grupama koje prete različitim strankama, organizacijama i pokretima.” Zvaničnici policije su još jednom istakli da “i "ubuduće" u centru Beograda iz bezbednosnih razloga neće biti dozvoljeno održavanje javnih skupova.” Policija je 20. septembra uhapsila 37 aktivista desničarskih organizacija zbog kršenja zabrane okupljanja na javnim mestima,a četvorici je određen zatvor do 30 dana. Ministarstvo pravde je 22. septembra pokrenulo inicijativu za zabranu svih organizacija čiji članovi propagiraju nasilje i vrše krivična dela. A zatim predsednik Srbije Boris Tadić najvaljuje da će “ svi ekstremisti, levo ili desno, biće procesuirani pred našim sudovima.”
U članu 55. Ustava Srbije navodi se da Ustavni sud može zabraniti udruženje čije je delovanje usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava ili izazivanje rasne, nacionalne ili verske mržnje.

Optužnica za međunarodni terorizam

Istražni postupak se okončao nakon dva meseca, 3. novembra, a tužilac okružnog suda u Beogradu i Sudsko Veće su jednoglasnom odlukom podigli optužnicu za međunarodni terorizam protiv šestoro anarhista iz Beograda kojima je produžen pritvor za još mesec dana na osnovu čl.142 st.1 tač.3 ZKP-a (kada je zaprećena kazna za krivično delo veća od 10 godina, optuženi nema prava da se brani sa slobode), dok se u optužnici ističe da postoji bojazan da će se krivično delo ponoviti jer su okrivljeni članovi, odnosno simpatizeri ASI.

Нема коментара:

Постави коментар